Nakon nekog vremena...
Odlucih ponovno pisati ovaj blog, sta ja znam..mozda me malo osoba sa sljedeceg bloga--> http://everyonesbitch.blogger.ba potakla na to..mozda pomoci drugim ljudima koji su u slicnim situacijama...
Skontah da ustvari svako prodje ovu fazu u svom zivotu, i da su svi ljudi na neki nacin biseksualci,neki manje,neki vise,neki to zele priznat,neki ne.. Da,desava se da mnogi ljudi upravo to odbacuju od sebe i ne zele priznati da je tako,jer znaju kakvo je nase okruzenje,znaju da ce biti odbaceni,onda cesto zbog toga znaju bit nesrecni..Ja npr.sam jedno vrijeme bila mnogo nesretna,ali onda kasnije shvatis da ti to nije potrebno,samo priznaj sebi da je to dio zivota,ne mozes protiv toga!Jace je od nas svih,i evo ovaj post posvecujem svim ljudima koji nisu sigurni u svoju seksualnu orjentaciju.Jednog dana ce vam mozda biti zao sto niste probali i onaj drugi dio sebe ispoljiti,probati i s osobama istog spola,mozda vas to bas ucini boljim covjekom.Probaj,nece te to kostati,a ti Irland ako zelis pricati o tome,ostavi svoj msn pa cemo podrobnije o tome 


Da, nakon nekog vremena mozda vam necu ni reci koje sam sexualnosti, mozda su to samo faze naseg zivota! Eto svakog dana cu mijenjat, jedan dan cu bit hetero, drugi bi, a treci homo, koga briga, to sam i dalje ja! Jednostavno volim ljude, i ne mogu si pomoci,,, i sada mozda ce zvucati patetcki ocajno ali ona zauvek ostaje u mom srcu!
Eto sad gdje sam? Znate onu pjesmu od Colonie....
Izgleda kako ovo vrijeme tako i moje raspolozenje
Veceras cu se vjerovatno naci s momkom, priznacu mu za sve ovo sto se desavalo jucer, pa cemo vidjeti kako ce reagovat....
Nije to meni bio prvi poljubac sa curom, ljubila sam se ja i prije s drugaricama, ali samo onako da isprobamo kako je i to.... Ovo je bilo nesto drugo....
Jedva sam docekala da vam ispricam sto se dogodilo jucer.........
ali stvarno ne znam da se ovo ikome desava... Mislim ne zelim zvucati ocajno ili u najgorem slucaju bijedno, ali ne mogu si pomoci. Dok sam u skoli i svuda drugdje ja sam sasvim ok; nasmijana i vesela, no cim dodjem kuci sjebem se, opet pocnem mislit na nju i ne mogu prestat, iznova i iznova mi se vraca osjecaj taj, a ne zelim joj opet dosadjivat saljuci poruke, rekla je da cemo se cut, da ce mi javit kad ima vremena...
Trenutno mi je ovakva situacija;
